Likovi

Lieselotta Potter
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
That would be me :)

Dorothy Jean Potkins
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Najbolja prijateljica.

Starz Skrable
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Najbolji prijatelj.

May Stox
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Slatkica.

Chanell Grey
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Starzova cura.

< srpanj, 2009  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Say it for me/Only whisper

by Lotta

Story of Lotta

Samo još jedna u nizu od mojih priča. Dosad su sve bile nedovršene ili nedorečene. Nadam se da će ova biti iznimka :)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


O meni

Neću previše govoriti o sebi, bitna je priča. Ali eto tek toliko da znate da se zovem Nera, te da 12.12. punim 16 godina.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Inspiracija
~ Harry Potter
~ Twilight
~ Kameno srce
~ trilogija Vjetar u Vatri
~ Coldplay
~ The Killers
~ Starz
~ The Mentalist

Linkovi

Blog.hr
Blog servis

Starz Skrable :)

May Stox

Chanell Grey

Jeanne Antoinette Poisson

Lucinda Lockhart

ponedjeljak, 06.07.2009.

This river is wild.

- Vauuuu...- vlakom se razlijegao žamor uzbuđenih prvašića, što je probudilo moje suputnike.

- Ma što se sad oni deru? – zijevnuo je Starz.

- Stigli smo. – nasmiješila se May.

Kroz prozor se jasno vidjelo ono što je oduševilo prvaše.

Veliki sivi dvorac, meni i ostalima poznatiji kao Little Blossom, ponosno se uzdizao. Stvarno, bio je veličanstven.

Dora se protegnula i ustala.

- No, hajmo! Stvari se neće ponijeti same!- nešto tišim glasom je dodala,- Iako, vjerujem da Chanell očekuje privatnog nosača.

Zahihotala sam se, popraćena zbunjenim pogledima Starza i Chanell.

Svjež zrak opalio nas je u lica kad smo izašli iz vlaka.

- Lijepo je biti kod kuće. – nacerio se Starz.

Na vratima dvorca dočekao nas je čuvar Frank.
- Ajmo djeco, željni znanja, ulazite!- široko se osmjehnuo otkrivši svoj pomalo zastrašujući zlatni zub.

Dorothy se samo nasmijala prvašićima koji su ga gledali razrogačenih očiju.

Dvorac se i nije previše promijenio od prošle godine. Veliki hodnik kod stubišta, inače popularno nalazište preko odmora, izmamio mi je osmijeh na lice, kao i ulazak u Veliku Dvoranu, gdje nas je ravnateljica Grunther trebala prozvati.

- Vauuuu...- prvašići su opet počeli s divljenjem.

- No dobro, što je njima? Mi nismo bili ovakvi na prvoj godini. – reče vidno iznervirani Starz.

- Daj, Starz. Mali su...a i priznaj, Velika Dvorana je stvarno prekrasna. – potapšala sam ga po ramenu.

Velika Dvorana se cijela sjajila od svjetlucavih lampica koje su bile postavljene posvuda. Uvijek je tako za neke važne dane.
U Velikoj Dvorani nalazi se 8 stolova, svaki stol za jednu godinu. Ne mogu vjerovati da smo već na šestom stolu.

Kad smo svi ušli u Dvoranu, Frank je s treskom zatvorio ogromna vrata što su vodila u hodnik, što je bio znak da sjednemo na svoja mjesta.
Sjela sam između Dorothy i May, smještajući Doru što dalje od Chanell.
Na stolovima je već bio pribor za jelo, a hrana se samo čekala, nakon ravnateljičina govora.

Ravnateljica je zazveckala žličicom po svojoj čaši, na što se i zadnji žamor ugasio. Profesori oko nje gledali su nas s nekim odobravanjem.

- Dakle, dragi moji učenici! – započela je.

Nisam baš sigurna koliko je ona nama draga. Nije da je ona zločesta ili zla ili tako nešto, jednostavno je iritantni babac. Kad tako moram reći.

- Nadam se da se i vi veselite jednako kao i ja povratku u Little Blossom! Pred nama je još jedna godina učenja, zabave i zajedničkog druženja. Slijedi nam svečana zajednička večera, zatim ću vas prozvati, a onda možete u svoje sobe, jer će već biti vrijeme za spavanje.
Dakle, dobar tek vam želim!

Pljesnula je rukama, a kuhari su počeli dolaziti i donositi pladnjeve s raznim jelima.

- Ufff, gotov sam. – Starz se potapše po stomaku nakon jela.

- Skoro je 21:30. Sad bi trebalo početi prozivanje.- pogledala sam na sat.

Ravnateljica opet zazvecka žličicom po čaši.
- No, vrijeme je da vas sve prozovem! Kada začujete svoje ime priđite ovdje i počnite formirati kolonu. Dakle, krenimo od prvašića. Abertombe, Ethan!

Mali Ethan ustao se sa svog mjesta i dršćući potrčao prema ravnateljičinom stolu.
Isto su ponovili i ostali prvašići, a Dorothy i ja smo doslovno zijevale dok je prozivala ostale učenike.
Živnule smo kad je prozvala: - Atkins, Rhonda!

Rhonda, visoka crvenokosa cura, elegantno se ustala od našeg stola i stala u red za 6.godinu.

- Berkley, Joanna!

- Uh! Tu curu ne podnosim! – prošapće May.

Stvarno, Joanna je bila poprilično, ahm, bitchy. Zalepršala je dugom crnom kosom prolazivši pored nas.

Ravnateljica je pročitala još par ljudi, a onda je došla na: - Grey, Chanell!

Neki su se počeli došaptavati, ali ih je ravnateljica brzo prekinula: - Chanell je naša nova učenica.

Imena su prolazila, a stol se sve više praznio.

- Potkins, Dorothy Jean!

Dora se ustala i stala u red.
Odmah sam i ja ustala, jer sam znala da slijedi: - Potter, Lieselotta!

Bože, kako ta žena ima kriještav glas.
Pridružila sam se Dori i ostalima s moje godine.

- Skrable, Starz!
- Stox, May!

- Zoth, Tammy! – ona je uvijek bila zadnja od nas 20-ak iz generacije, pa smo svi, onako umorni i siti, krenuli prema spavaonicama, kad smo začuli kucanje na velikim vratima.

- Frank, otvori.- reče mu ravnateljica.

Na trenutak svi smo utihnuli, a onda je u Veliku Dvoranu zakoračio on.

Nemarno je prošao prstima kroz crnu kosu, šarmerski se osmjehnuo ravnateljici, a onda se uputio prema njenom stolu, popraćen masovnim šaputanjem.

Došao je do Gruntherice, pružio joj ruku, nešto joj rekao, ali tako tiho da ga nitko nije mogao čuti, a ona se široko nasmiješila.
- Prije nego odete, imamo još jednog novog učenika. Warin Manth.

Kakvo zanimljivo ime, pomislila sam. I zgodan je. Ipak, ima nešto umišljeno u pogledu.

Na putu prema spavaonicama sve cure su mrmljale samo o njemu.

- Lottie, draga, jesi li ti vidjela ono stvorenje? – upitala me Dorothy širom otvorenih očiju.

- Onog novog dečka? Pa, svi smo ga vidjeli.

- Ali, Lotta, jesi li ti vidjela kako je on lijep?

- Ne mislim ništa posebno o njemu. Nije on moj tip. – htjedoh završiti temu, ali me Joanna Berkley spriječila ubacivši se u razgovor:

- Pričate o onom novom dečku? Warinu?

- Pa, zapravo, taman smo završile priču o njemu. – hladno rekoh.

Joanna se nasmijala.
- To mi je drago čuti. Ne bih voljela da moj budući dečko postane prečesta tema u razgovorima.

- Tvoj budući dečko? – s podsmijehom ju upita Dora.

- Da, moj. – Joanni se zamrznuo osmijeh na licu. – Imaš nešto protiv?

- Naravno da nema. Samo ti uživaj. Vidimo se na predavanjima. – povukoh Doru koja je taman otvorila usta da joj nešto odvrati prema našoj spavaonici, koju smo dosad dijelile samo s May, a sad nam se pridružila i Chanell.

- Ta krava je već krenula u preseravanje. – promrmlja Dorothy.

- Da, znam. Ma pusti ju. Glupa je. Eh da, molim te, nemoj praviti probleme s Nell.

- Nell? I ti ju tako zoveš? – Dora prevrne očima. Strogo sam ju pogledala.- No, dobro, neću. Bit ću dobra. Tako i tako će me Joanna već dovoljno živcirati.

Nasmijala sam se i ušla u spavaonicu.

Nell i May su već raspremale stvari.
Chanell se činila nekako tužnom, a obje su šutjele.

- Nell, May? Je li sve u redu? – upitala sam.

- Pa, i nije baš...Nell neće biti s nama na predavanjima. – tužno će May i pruži mi Chanellin papir s popisom učenika šeste godine za predavanja.

Atkins Rhonda
Berkley Joanna
Cithrine Tony
Duke Gemma
Dunston Matthew
Foster Reena
Grey Chanell
Hitter Ronald
Loker Hannah
MacCormack Christine

- Ajoj...žao mi je. – protisnuh. Suosjećala sam s Chanell. Potpuno nova škola, a ona nije na predavanjima s ono malo ljudi koje poznaje.

- Snaći ćeš se ti, ne sumnjam.- oglasi se Dora.

Chanell joj se nasmiješila.
Dorothy joj je uzvratila.
May i ja smo se pogledale.

Na trenutak smo sve četiri šutjele iznenađene Dorothynim činom nježnosti prema Chanell, a onda sam ja prekinula tišinu:
- Gdje je naš papir?

- Na krevetu.- pokaže May.

Manth Warin
McDraw Ivy
Meed Brandon
Potkins Dorothy Jean
Potter Lieselotta
Random Lily
Skrable Starz
Stox May
Tommins Tim
Zoth Tammy

- Uuu, Warin je s nama na predavanjima! – uzbuđeno će Dorothy.

Nisam znala što da mislim, pogotovo ne gledajući nju i May kako se vesele zbog toga, pa sam samo sjela pored Chanell koja je i dalje bila nesretna, i zagrlila ju.

- Znaš, nisam ja loša. – rekla mi je malo promuklo.

Osjetila sam krivnju. Vjerojatno je zamijetila moju laganu distanciranost od nje.

- Ma ni ne mislim da si loša. Stvarno. Samo, na prvi pogled se doimam malo hladnom.

Nell se nasmiješi i otkrije svoje savršene zube.
Uhvati me za ruku.
- Mislim da ćemo biti dobre prijateljice.



| Komentiraj (14) | Prolij tintu | # |

ponedjeljak, 29.06.2009.

A brand new start.

- Hej, mama, pogledaj onaj oblak! Izgleda kao zmaj!...A daj mama pogledaj ga! Mama! – neki klinac velikih smeđih očiju obraćao se ženi hladna izgleda u elegantnom sivom kaputu.

Gotovo refleksno sam uperila pogled u nebo. Uistinu, oblak je svojim oblikom podsjećao na velikog zmaja raširenih krila.

-Ma, James, nemoj sada...koliko je sati? Već kasni!

- Tko kasni, mama? Ha? Tko kasni? Ha...? A mama pogledaj oblak!- mali je bio uporan. Upiljio je one svoje velike smeđe oči u tu ukočenu ženu koju je nazvao majkom.

- Nije bitno, James, nije bitno...no, pogledaj si hlače! – odnekud je uzela maramicu i počela brisati mrlju na sinovim hlačama. – A jučer sam ih oprala. Rekla sam ti da paziš...

- Oprosti, mama...ali, molim te pogledaj oblak! Izgleda baš kao zmaj!

- Ne sada, James! Vidiš da sam u žurbi...- spremila je maramicu u torbu i pogledala na sat.

- Ali mama, pa samo stojiš i gledaš na sat.

- Zaposlena sam, sine. Već je trebao stići.- počela je nervozno pocupkivati na mjestu.

- Tko? Tko treba stići? – mali je opet raširio oči. Pitam se kako može biti tako ravnodušna prema takvom pogledu.

- Ma, nije bitno...ah, eno ga!- gotovo je nasilno povukla sina za rukav prema sivom autu koji je skrenuo u ulicu.

- Mama! Mama!

- Ma molim, James?

- Oblak je nestao...

- Nemam sad vremena za tvoje gluposti. Ulazi u auto!

Instinktivno sam, opet, skrenula pogled prema gore. I stvarno, oblak u obliku zmaja je nestao. Brzo sam spustila pogled da vidim što će se dogoditi s klincem i njegovom nervoznom majkom, no auto je upravo dao gas i izašao iz mog vidokruga.

Nastavila sam sjediti na klupi sa svoja dva kovčega i čekati. Da, zanimljivo, i ja nekog čekam.
Čekam da se pojavi Dorothy, moja najbolja prijateljica. Onda ćemo zajedno na kolodvor. A onda vlakom u Little Blossom. To je naša škola.

Dorothy i ja ove godine ćemo započeti našu šestu godinu školovanja u Little Blossomu.
Ove se godine planiram upisati među biologe i kemičare te učlaniti se u dramsku skupinu.

Jesam li uopće rekla svoje ime?
Nisam, naravno.
Tipično za mene.

Dakle, ja sam Lieselotta Potter. Cijenila bih kad biste me zvali jednostavno Lotta.

Mislim da su u onom autu, točnije velikoj crnoj limuzini, Dorothy i njen vozač Steven.

Uzela sam svoje kovčege kad se limuzina zaustavila pred klupom na kojoj sam sjedila.
Steven je izašao iz limuzine i otvorio mi vrata iza kojih se nalazila preplanula i nasmiješena Dorothy.

- Lottie! Draga! – doslovno me povukla u auto zagrlivši me.

- Dora! – uzvratila sam joj zagrljaj.- Nemaš pojma kako si mi nedostajala! Koliko mi samo toga moraš ispričati! Za početak, kako je bilo na Cipru?


Dorothy je, kako ste već i sami mogli primijetiti, bila jako imućna. Ove godine majka joj je priuštila 10 dana na otoku Cipru.
Ipak, Dorothy nije bila, kao većina ljudi njenog imovinskog stanja, razmažena i umišljena.
Zapravo, mislim da su joj ponekad svi ti glamurozni domjenci na koje je morala ići s mamom poprilično išli na živce.
Osim privatnog vozača, skupe odjeće i stvari koje je posjedovala, Dorothy se nije previše razlikovala od ostalih.

Zato i jesmo najbolje prijateljice.

- Ajme, bilo je sjajno...- započe Dorothy, no vozač Steven ju prekide:

- Gospođice, oprostite što prekidam, no možemo li krenuti?

- Da, naravno.- reče mu Dora i okrene se natrag prema meni.- No, gdje smo stale?

Ah, zaboravna Dorothy. Nasmijem joj se:
- Cipar.

- Ah, da. Dakle, na Cipru je bilo božanstveno! Mama je organizirala samo jednu svečanu večeru, tako da sam imala dovoljno vremena za sebe. – Dorothy složi grimasu od koje sam vidjela koliko su joj drage (ili bolje rečeno, nisu drage) svečane večere njene mame.

- Vidim, pokupila si dobru boju.- nasmiješih se.

- Da, sunce je bilo odlično. Ali ti i bez sunca imaš takav ten...- puhnula je sjetno pogladivši me po ruci.

- Kolodvor Bloomingsdale, gospođice? – opet se javio Steven.

- Da, da...sve je u redu, Steven, ne moraš se žuriti.

- Jesi upoznala kojeg dečka? – upitala sam ju.

- Ma ne, nijedan nije znao engleski.- Dora se nasmijala.- A i znaš da mi se sviđa Jim.

- Da, znam.

Jim je zanimljiv dečko plavih očiju iz sedmog razreda. Sviđa se Dori od božićnog bala prošle godine.

- I dakle, išla sam često u shopping, kupila sam si hrpu novih stvari, naravno, i ti ćeš ih sve nositi, kupila sam i tebi nešto, jedva čekam da ti pokažem...

- Joooj kako se veselim!- nasmijala sam se svojoj euforičnoj reakciji.

- Jedva čekam vidjeti Starza.

- I ja! Baš me zanima kako je njemu bilo u Rusiji.

Starz Skrable, je, inače, naš najbolji prijatelj. Podrijetlom Rus.

- Gospođice, stigli smo.

- Oh, super! Hvala ti, Steven. Same ćemo ponijeti kovčege. Je li to u redu, Lotta?- Dorothy me upitno pogledala.

- Da, da, sasvim u redu! – nasmiješila sam se.

Limuzina se zaustavila pored kolodvora. Dora i ja smo izašle, pozdravile se sa Stevenom i uputile se prema peronu gdje smo ugledale Starza.

- Starz! – potrčale smo mu u prijateljski zagrljaj, ostavivši kovčege na podu.

- Bok, cure.- Starz nas je pomalo nelagodno zagrlio.

- Što je tebi? Zašto nas tako čudno pozdravljaš? – iznenadila se Dorothy.

Starz se samo zacrvenio.

- Umm...mislim da je ono razlog. Točnije...ona.- okrenula sam Doru u smjeru mog gledanja.

Tamo je stajala zgodna plava djevojka koja je nervozno vrtila kosu oko prsta i cupkala nogom. Drugom rukom pridržavala je veliki smeđi kovčeg.
Starz se također okrenuo u njenom smjeru, na što se ona teatralno nakašljala.

- Ah, da. – Starz se opet zacrvenio. – Ono vam je moja cura, Chanell.

- To nam nisi rekao. – hladno će Dora. Podbola sam ju laktom u rebra, na što me ona ošinula onim „što je??“ pogledom.

- Ummm... Idemo do nje, da ju upoznate! – Starz pokuša ublažiti neugodnu situaciju.

- Hmda...čekaj dok odemo po stvari. – promrmlja Dorothy.

Okrenule smo se i pošle po naše kovčege.

- Ne sviđa mi se...nimalo.- procijedi Dora.

- Trenutno se ni meni baš ne čini simpatičnom. Ali ako se sviđa Starzu, vjerojatno nije loša.

- Sviđa se Starzu!- Dorothy prijezirno puhne.- Sviđa mu se zato jer izgleda fantastično. Vidjet ćeš, razočarat će se on.

- Ne treba suditi prema izgledu... – rekla sam tu totalnu nepotrebnu klišej-rečenicu.

Dorothy je samo prevrnula očima, uzevši svoje kovčege.

Vratile smo se do Starza i Chanell.

- Dakle, Chanell, ovo su moje prijateljice, Lotta i Dorothy. Doro i Lotta, ovo je Nell.

Dorothy složi neku kiselu facu na spomen nadimka „Nell“.
Chanell nam je sigurno pružila svoju prekrasnu, savršeno izmanikiranu ruku.

Prihvatila sam ju s poštovanjem, ali čvrsto.
Nisam se htjela zamjerati Starzovoj djevojci, no htjela sam joj pokazati da smo Dora i ja ipak bitne u njegovom životu.

Nastala je neugodna tišina nakon što su se Dorothy i Chanell jedva rukovale.

- No, dakle, sad kad ste se službeno upoznale, možemo krenuti prema vlaku? – veselo će Starz.

- Da, da, naravno. – povukoh Dorothy odvojivši je od Chanellinog ledenog pogleda.

Pred vlakom je već bila hrpa ljudi iz naše škole. Svojim oštrim okom spazila sam May Stox, curu koja je u naše društvo upala tek prije dvije godine, došavši u našu školu iz neke elitne Londonske škole.

Bila je zadubljena u neku knjigu, naslonjena na svoj kovčeg. Smeđa kosa joj je padala preko lica.

- May!-pozvala sam ju.

May se prenula kao iz nekog sna i uperila svoje smeđe oči u nas.
Široko mi se osmjehnula.

- Lottice! Dorice!- pokupila je svoju knjigu i kovčeg te došla do nas.

- Ulazi, vlak samo što nije krenuo. – nasmiješi joj se Dorothy.

May, Dorothy i ja ušli smo u vlak i počele tražiti prazan odjeljak.

- Starz nam je zasigurno sačuvao svoj, možemo kod njega...- rekoh Dori, na što sam zaradila onaj „uistinu si zla“ pogled.

- Ne želim biti s Gospođicom Savršenom.

- Oke, oke, samo prijedlog...

- Može li se znati o čemu pričate? – bojažljivo upita May.

- Naravno.- vedro će Dora. – Starz ima curu.

- Zove se Chanell.- nadodah.

- Chanell, Chanell...to mi je poznato...- May je razmišljala dok smo tražile prazan odjeljak za nas tri.

Kad smo konačno obišle cijeli vlak, molećivo sam pogledala Dorothy:
- Doro, idemo kod Starza. Molim te.

Dorothy je samo prevrnula očima i okrenula se prema Starzovom odjeljku.

- Eh da, May, prije nego što uđemo, moraš znati da se Starzova djevojka doima kao prava kuč...

- Nell!
- May!

Na sveopće čuđenje mene, Dorothy i Starza, May i Chanell su se zagrlile kao da se znaju već godinama.

- Vi...vi se znate? – upita zbunjeni Starz.

- Pa da, išle smo zajedno u školu! – reče Chanell koja se prvi put nasmiješila otkako sam ju upoznala.
Zubi su joj bili savršeno ravni i bijeli.

Svi smo sjeli na svoja mjesta i počeli prepričavati kako nam je prošlo ljeto.

Nakon nekog vremena, Chanell je zaspala na Starzovom ramenu, Dora na svom šarenom jastuku, May je zaspala čitajući onu knjigu, a ja, koja nisam mogla zaspati, gledala sam kroz prozor.

Učinilo mi se da je jedan oblak u obliku zmaja.
Sjetila sam se onog klinca iz parka.

Nasmiješila sam se.

Ovo će biti dobra školska godina, pomislila sam.

***

Dakle, evo ga! Prvi post. Tomek, May, Daria, nadam se da ste zadovoljni. Očekujem primjedbe, pohvale, kritike, prijedloge, sve samo dok je iskreno :)

Nera



| Komentiraj (10) | Prolij tintu | # |

<< Arhiva >>