Lieselotta Potter
That would be me :)
Dorothy Jean Potkins
Najbolja prijateljica.
Starz Skrable
Najbolji prijatelj.
May Stox
Slatkica.
Chanell Grey
Starzova cura.
< | srpanj, 2009 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by Lotta
Samo još jedna u nizu od mojih priča. Dosad su sve bile nedovršene ili nedorečene. Nadam se da će ova biti iznimka :)
O meni
Neću previše govoriti o sebi, bitna je priča. Ali eto tek toliko da znate da se zovem Nera, te da 12.12. punim 16 godina.
Inspiracija
~ Harry Potter
~ Twilight
~ Kameno srce
~ trilogija Vjetar u Vatri
~ Coldplay
~ The Killers
~ Starz
~ The Mentalist
Blog.hr
Blog servis
Starz Skrable :)
May Stox
Chanell Grey
Jeanne Antoinette Poisson
Lucinda Lockhart
- Vauuuu...- vlakom se razlijegao žamor uzbuđenih prvašića, što je probudilo moje suputnike.
- Ma što se sad oni deru? – zijevnuo je Starz.
- Stigli smo. – nasmiješila se May.
Kroz prozor se jasno vidjelo ono što je oduševilo prvaše.
Veliki sivi dvorac, meni i ostalima poznatiji kao Little Blossom, ponosno se uzdizao. Stvarno, bio je veličanstven.
Dora se protegnula i ustala.
- No, hajmo! Stvari se neće ponijeti same!- nešto tišim glasom je dodala,- Iako, vjerujem da Chanell očekuje privatnog nosača.
Zahihotala sam se, popraćena zbunjenim pogledima Starza i Chanell.
Svjež zrak opalio nas je u lica kad smo izašli iz vlaka.
- Lijepo je biti kod kuće. – nacerio se Starz.
Na vratima dvorca dočekao nas je čuvar Frank.
- Ajmo djeco, željni znanja, ulazite!- široko se osmjehnuo otkrivši svoj pomalo zastrašujući zlatni zub.
Dorothy se samo nasmijala prvašićima koji su ga gledali razrogačenih očiju.
Dvorac se i nije previše promijenio od prošle godine. Veliki hodnik kod stubišta, inače popularno nalazište preko odmora, izmamio mi je osmijeh na lice, kao i ulazak u Veliku Dvoranu, gdje nas je ravnateljica Grunther trebala prozvati.
- Vauuuu...- prvašići su opet počeli s divljenjem.
- No dobro, što je njima? Mi nismo bili ovakvi na prvoj godini. – reče vidno iznervirani Starz.
- Daj, Starz. Mali su...a i priznaj, Velika Dvorana je stvarno prekrasna. – potapšala sam ga po ramenu.
Velika Dvorana se cijela sjajila od svjetlucavih lampica koje su bile postavljene posvuda. Uvijek je tako za neke važne dane.
U Velikoj Dvorani nalazi se 8 stolova, svaki stol za jednu godinu. Ne mogu vjerovati da smo već na šestom stolu.
Kad smo svi ušli u Dvoranu, Frank je s treskom zatvorio ogromna vrata što su vodila u hodnik, što je bio znak da sjednemo na svoja mjesta.
Sjela sam između Dorothy i May, smještajući Doru što dalje od Chanell.
Na stolovima je već bio pribor za jelo, a hrana se samo čekala, nakon ravnateljičina govora.
Ravnateljica je zazveckala žličicom po svojoj čaši, na što se i zadnji žamor ugasio. Profesori oko nje gledali su nas s nekim odobravanjem.
- Dakle, dragi moji učenici! – započela je.
Nisam baš sigurna koliko je ona nama draga. Nije da je ona zločesta ili zla ili tako nešto, jednostavno je iritantni babac. Kad tako moram reći.
- Nadam se da se i vi veselite jednako kao i ja povratku u Little Blossom! Pred nama je još jedna godina učenja, zabave i zajedničkog druženja. Slijedi nam svečana zajednička večera, zatim ću vas prozvati, a onda možete u svoje sobe, jer će već biti vrijeme za spavanje.
Dakle, dobar tek vam želim!
Pljesnula je rukama, a kuhari su počeli dolaziti i donositi pladnjeve s raznim jelima.
- Ufff, gotov sam. – Starz se potapše po stomaku nakon jela.
- Skoro je 21:30. Sad bi trebalo početi prozivanje.- pogledala sam na sat.
Ravnateljica opet zazvecka žličicom po čaši.
- No, vrijeme je da vas sve prozovem! Kada začujete svoje ime priđite ovdje i počnite formirati kolonu. Dakle, krenimo od prvašića. Abertombe, Ethan!
Mali Ethan ustao se sa svog mjesta i dršćući potrčao prema ravnateljičinom stolu.
Isto su ponovili i ostali prvašići, a Dorothy i ja smo doslovno zijevale dok je prozivala ostale učenike.
Živnule smo kad je prozvala: - Atkins, Rhonda!
Rhonda, visoka crvenokosa cura, elegantno se ustala od našeg stola i stala u red za 6.godinu.
- Berkley, Joanna!
- Uh! Tu curu ne podnosim! – prošapće May.
Stvarno, Joanna je bila poprilično, ahm, bitchy. Zalepršala je dugom crnom kosom prolazivši pored nas.
Ravnateljica je pročitala još par ljudi, a onda je došla na: - Grey, Chanell!
Neki su se počeli došaptavati, ali ih je ravnateljica brzo prekinula: - Chanell je naša nova učenica.
Imena su prolazila, a stol se sve više praznio.
- Potkins, Dorothy Jean!
Dora se ustala i stala u red.
Odmah sam i ja ustala, jer sam znala da slijedi: - Potter, Lieselotta!
Bože, kako ta žena ima kriještav glas.
Pridružila sam se Dori i ostalima s moje godine.
- Skrable, Starz!
- Stox, May!
- Zoth, Tammy! – ona je uvijek bila zadnja od nas 20-ak iz generacije, pa smo svi, onako umorni i siti, krenuli prema spavaonicama, kad smo začuli kucanje na velikim vratima.
- Frank, otvori.- reče mu ravnateljica.
Na trenutak svi smo utihnuli, a onda je u Veliku Dvoranu zakoračio on.
Nemarno je prošao prstima kroz crnu kosu, šarmerski se osmjehnuo ravnateljici, a onda se uputio prema njenom stolu, popraćen masovnim šaputanjem.
Došao je do Gruntherice, pružio joj ruku, nešto joj rekao, ali tako tiho da ga nitko nije mogao čuti, a ona se široko nasmiješila.
- Prije nego odete, imamo još jednog novog učenika. Warin Manth.
Kakvo zanimljivo ime, pomislila sam. I zgodan je. Ipak, ima nešto umišljeno u pogledu.
Na putu prema spavaonicama sve cure su mrmljale samo o njemu.
- Lottie, draga, jesi li ti vidjela ono stvorenje? – upitala me Dorothy širom otvorenih očiju.
- Onog novog dečka? Pa, svi smo ga vidjeli.
- Ali, Lotta, jesi li ti vidjela kako je on lijep?
- Ne mislim ništa posebno o njemu. Nije on moj tip. – htjedoh završiti temu, ali me Joanna Berkley spriječila ubacivši se u razgovor:
- Pričate o onom novom dečku? Warinu?
- Pa, zapravo, taman smo završile priču o njemu. – hladno rekoh.
Joanna se nasmijala.
- To mi je drago čuti. Ne bih voljela da moj budući dečko postane prečesta tema u razgovorima.
- Tvoj budući dečko? – s podsmijehom ju upita Dora.
- Da, moj. – Joanni se zamrznuo osmijeh na licu. – Imaš nešto protiv?
- Naravno da nema. Samo ti uživaj. Vidimo se na predavanjima. – povukoh Doru koja je taman otvorila usta da joj nešto odvrati prema našoj spavaonici, koju smo dosad dijelile samo s May, a sad nam se pridružila i Chanell.
- Ta krava je već krenula u preseravanje. – promrmlja Dorothy.
- Da, znam. Ma pusti ju. Glupa je. Eh da, molim te, nemoj praviti probleme s Nell.
- Nell? I ti ju tako zoveš? – Dora prevrne očima. Strogo sam ju pogledala.- No, dobro, neću. Bit ću dobra. Tako i tako će me Joanna već dovoljno živcirati.
Nasmijala sam se i ušla u spavaonicu.
Nell i May su već raspremale stvari.
Chanell se činila nekako tužnom, a obje su šutjele.
- Nell, May? Je li sve u redu? – upitala sam.
- Pa, i nije baš...Nell neće biti s nama na predavanjima. – tužno će May i pruži mi Chanellin papir s popisom učenika šeste godine za predavanja.
Atkins Rhonda
Berkley Joanna
Cithrine Tony
Duke Gemma
Dunston Matthew
Foster Reena
Grey Chanell
Hitter Ronald
Loker Hannah
MacCormack Christine
- Ajoj...žao mi je. – protisnuh. Suosjećala sam s Chanell. Potpuno nova škola, a ona nije na predavanjima s ono malo ljudi koje poznaje.
- Snaći ćeš se ti, ne sumnjam.- oglasi se Dora.
Chanell joj se nasmiješila.
Dorothy joj je uzvratila.
May i ja smo se pogledale.
Na trenutak smo sve četiri šutjele iznenađene Dorothynim činom nježnosti prema Chanell, a onda sam ja prekinula tišinu:
- Gdje je naš papir?
- Na krevetu.- pokaže May.
Manth Warin
McDraw Ivy
Meed Brandon
Potkins Dorothy Jean
Potter Lieselotta
Random Lily
Skrable Starz
Stox May
Tommins Tim
Zoth Tammy
- Uuu, Warin je s nama na predavanjima! – uzbuđeno će Dorothy.
Nisam znala što da mislim, pogotovo ne gledajući nju i May kako se vesele zbog toga, pa sam samo sjela pored Chanell koja je i dalje bila nesretna, i zagrlila ju.
- Znaš, nisam ja loša. – rekla mi je malo promuklo.
Osjetila sam krivnju. Vjerojatno je zamijetila moju laganu distanciranost od nje.
- Ma ni ne mislim da si loša. Stvarno. Samo, na prvi pogled se doimam malo hladnom.
Nell se nasmiješi i otkrije svoje savršene zube.
Uhvati me za ruku.
- Mislim da ćemo biti dobre prijateljice.
- Hej, mama, pogledaj onaj oblak! Izgleda kao zmaj!...A daj mama pogledaj ga! Mama! – neki klinac velikih smeđih očiju obraćao se ženi hladna izgleda u elegantnom sivom kaputu.
Gotovo refleksno sam uperila pogled u nebo. Uistinu, oblak je svojim oblikom podsjećao na velikog zmaja raširenih krila.
-Ma, James, nemoj sada...koliko je sati? Već kasni!
- Tko kasni, mama? Ha? Tko kasni? Ha...? A mama pogledaj oblak!- mali je bio uporan. Upiljio je one svoje velike smeđe oči u tu ukočenu ženu koju je nazvao majkom.
- Nije bitno, James, nije bitno...no, pogledaj si hlače! – odnekud je uzela maramicu i počela brisati mrlju na sinovim hlačama. – A jučer sam ih oprala. Rekla sam ti da paziš...
- Oprosti, mama...ali, molim te pogledaj oblak! Izgleda baš kao zmaj!
- Ne sada, James! Vidiš da sam u žurbi...- spremila je maramicu u torbu i pogledala na sat.
- Ali mama, pa samo stojiš i gledaš na sat.
- Zaposlena sam, sine. Već je trebao stići.- počela je nervozno pocupkivati na mjestu.
- Tko? Tko treba stići? – mali je opet raširio oči. Pitam se kako može biti tako ravnodušna prema takvom pogledu.
- Ma, nije bitno...ah, eno ga!- gotovo je nasilno povukla sina za rukav prema sivom autu koji je skrenuo u ulicu.
- Mama! Mama!
- Ma molim, James?
- Oblak je nestao...
- Nemam sad vremena za tvoje gluposti. Ulazi u auto!
Instinktivno sam, opet, skrenula pogled prema gore. I stvarno, oblak u obliku zmaja je nestao. Brzo sam spustila pogled da vidim što će se dogoditi s klincem i njegovom nervoznom majkom, no auto je upravo dao gas i izašao iz mog vidokruga.
Nastavila sam sjediti na klupi sa svoja dva kovčega i čekati. Da, zanimljivo, i ja nekog čekam.
Čekam da se pojavi Dorothy, moja najbolja prijateljica. Onda ćemo zajedno na kolodvor. A onda vlakom u Little Blossom. To je naša škola.
Dorothy i ja ove godine ćemo započeti našu šestu godinu školovanja u Little Blossomu.
Ove se godine planiram upisati među biologe i kemičare te učlaniti se u dramsku skupinu.
Jesam li uopće rekla svoje ime?
Nisam, naravno.
Tipično za mene.
Dakle, ja sam Lieselotta Potter. Cijenila bih kad biste me zvali jednostavno Lotta.
Mislim da su u onom autu, točnije velikoj crnoj limuzini, Dorothy i njen vozač Steven.
Uzela sam svoje kovčege kad se limuzina zaustavila pred klupom na kojoj sam sjedila.
Steven je izašao iz limuzine i otvorio mi vrata iza kojih se nalazila preplanula i nasmiješena Dorothy.
- Lottie! Draga! – doslovno me povukla u auto zagrlivši me.
- Dora! – uzvratila sam joj zagrljaj.- Nemaš pojma kako si mi nedostajala! Koliko mi samo toga moraš ispričati! Za početak, kako je bilo na Cipru?
Dorothy je, kako ste već i sami mogli primijetiti, bila jako imućna. Ove godine majka joj je priuštila 10 dana na otoku Cipru.
Ipak, Dorothy nije bila, kao većina ljudi njenog imovinskog stanja, razmažena i umišljena.
Zapravo, mislim da su joj ponekad svi ti glamurozni domjenci na koje je morala ići s mamom poprilično išli na živce.
Osim privatnog vozača, skupe odjeće i stvari koje je posjedovala, Dorothy se nije previše razlikovala od ostalih.
Zato i jesmo najbolje prijateljice.
- Ajme, bilo je sjajno...- započe Dorothy, no vozač Steven ju prekide:
- Gospođice, oprostite što prekidam, no možemo li krenuti?
- Da, naravno.- reče mu Dora i okrene se natrag prema meni.- No, gdje smo stale?
Ah, zaboravna Dorothy. Nasmijem joj se:
- Cipar.
- Ah, da. Dakle, na Cipru je bilo božanstveno! Mama je organizirala samo jednu svečanu večeru, tako da sam imala dovoljno vremena za sebe. – Dorothy složi grimasu od koje sam vidjela koliko su joj drage (ili bolje rečeno, nisu drage) svečane večere njene mame.
- Vidim, pokupila si dobru boju.- nasmiješih se.
- Da, sunce je bilo odlično. Ali ti i bez sunca imaš takav ten...- puhnula je sjetno pogladivši me po ruci.
- Kolodvor Bloomingsdale, gospođice? – opet se javio Steven.
- Da, da...sve je u redu, Steven, ne moraš se žuriti.
- Jesi upoznala kojeg dečka? – upitala sam ju.
- Ma ne, nijedan nije znao engleski.- Dora se nasmijala.- A i znaš da mi se sviđa Jim.
- Da, znam.
Jim je zanimljiv dečko plavih očiju iz sedmog razreda. Sviđa se Dori od božićnog bala prošle godine.
- I dakle, išla sam često u shopping, kupila sam si hrpu novih stvari, naravno, i ti ćeš ih sve nositi, kupila sam i tebi nešto, jedva čekam da ti pokažem...
- Joooj kako se veselim!- nasmijala sam se svojoj euforičnoj reakciji.
- Jedva čekam vidjeti Starza.
- I ja! Baš me zanima kako je njemu bilo u Rusiji.
Starz Skrable, je, inače, naš najbolji prijatelj. Podrijetlom Rus.
- Gospođice, stigli smo.
- Oh, super! Hvala ti, Steven. Same ćemo ponijeti kovčege. Je li to u redu, Lotta?- Dorothy me upitno pogledala.
- Da, da, sasvim u redu! – nasmiješila sam se.
Limuzina se zaustavila pored kolodvora. Dora i ja smo izašle, pozdravile se sa Stevenom i uputile se prema peronu gdje smo ugledale Starza.
- Starz! – potrčale smo mu u prijateljski zagrljaj, ostavivši kovčege na podu.
- Bok, cure.- Starz nas je pomalo nelagodno zagrlio.
- Što je tebi? Zašto nas tako čudno pozdravljaš? – iznenadila se Dorothy.
Starz se samo zacrvenio.
- Umm...mislim da je ono razlog. Točnije...ona.- okrenula sam Doru u smjeru mog gledanja.
Tamo je stajala zgodna plava djevojka koja je nervozno vrtila kosu oko prsta i cupkala nogom. Drugom rukom pridržavala je veliki smeđi kovčeg.
Starz se također okrenuo u njenom smjeru, na što se ona teatralno nakašljala.
- Ah, da. – Starz se opet zacrvenio. – Ono vam je moja cura, Chanell.
- To nam nisi rekao. – hladno će Dora. Podbola sam ju laktom u rebra, na što me ona ošinula onim „što je??“ pogledom.
- Ummm... Idemo do nje, da ju upoznate! – Starz pokuša ublažiti neugodnu situaciju.
- Hmda...čekaj dok odemo po stvari. – promrmlja Dorothy.
Okrenule smo se i pošle po naše kovčege.
- Ne sviđa mi se...nimalo.- procijedi Dora.
- Trenutno se ni meni baš ne čini simpatičnom. Ali ako se sviđa Starzu, vjerojatno nije loša.
- Sviđa se Starzu!- Dorothy prijezirno puhne.- Sviđa mu se zato jer izgleda fantastično. Vidjet ćeš, razočarat će se on.
- Ne treba suditi prema izgledu... – rekla sam tu totalnu nepotrebnu klišej-rečenicu.
Dorothy je samo prevrnula očima, uzevši svoje kovčege.
Vratile smo se do Starza i Chanell.
- Dakle, Chanell, ovo su moje prijateljice, Lotta i Dorothy. Doro i Lotta, ovo je Nell.
Dorothy složi neku kiselu facu na spomen nadimka „Nell“.
Chanell nam je sigurno pružila svoju prekrasnu, savršeno izmanikiranu ruku.
Prihvatila sam ju s poštovanjem, ali čvrsto.
Nisam se htjela zamjerati Starzovoj djevojci, no htjela sam joj pokazati da smo Dora i ja ipak bitne u njegovom životu.
Nastala je neugodna tišina nakon što su se Dorothy i Chanell jedva rukovale.
- No, dakle, sad kad ste se službeno upoznale, možemo krenuti prema vlaku? – veselo će Starz.
- Da, da, naravno. – povukoh Dorothy odvojivši je od Chanellinog ledenog pogleda.
Pred vlakom je već bila hrpa ljudi iz naše škole. Svojim oštrim okom spazila sam May Stox, curu koja je u naše društvo upala tek prije dvije godine, došavši u našu školu iz neke elitne Londonske škole.
Bila je zadubljena u neku knjigu, naslonjena na svoj kovčeg. Smeđa kosa joj je padala preko lica.
- May!-pozvala sam ju.
May se prenula kao iz nekog sna i uperila svoje smeđe oči u nas.
Široko mi se osmjehnula.
- Lottice! Dorice!- pokupila je svoju knjigu i kovčeg te došla do nas.
- Ulazi, vlak samo što nije krenuo. – nasmiješi joj se Dorothy.
May, Dorothy i ja ušli smo u vlak i počele tražiti prazan odjeljak.
- Starz nam je zasigurno sačuvao svoj, možemo kod njega...- rekoh Dori, na što sam zaradila onaj „uistinu si zla“ pogled.
- Ne želim biti s Gospođicom Savršenom.
- Oke, oke, samo prijedlog...
- Može li se znati o čemu pričate? – bojažljivo upita May.
- Naravno.- vedro će Dora. – Starz ima curu.
- Zove se Chanell.- nadodah.
- Chanell, Chanell...to mi je poznato...- May je razmišljala dok smo tražile prazan odjeljak za nas tri.
Kad smo konačno obišle cijeli vlak, molećivo sam pogledala Dorothy:
- Doro, idemo kod Starza. Molim te.
Dorothy je samo prevrnula očima i okrenula se prema Starzovom odjeljku.
- Eh da, May, prije nego što uđemo, moraš znati da se Starzova djevojka doima kao prava kuč...
- Nell!
- May!
Na sveopće čuđenje mene, Dorothy i Starza, May i Chanell su se zagrlile kao da se znaju već godinama.
- Vi...vi se znate? – upita zbunjeni Starz.
- Pa da, išle smo zajedno u školu! – reče Chanell koja se prvi put nasmiješila otkako sam ju upoznala.
Zubi su joj bili savršeno ravni i bijeli.
Svi smo sjeli na svoja mjesta i počeli prepričavati kako nam je prošlo ljeto.
Nakon nekog vremena, Chanell je zaspala na Starzovom ramenu, Dora na svom šarenom jastuku, May je zaspala čitajući onu knjigu, a ja, koja nisam mogla zaspati, gledala sam kroz prozor.
Učinilo mi se da je jedan oblak u obliku zmaja.
Sjetila sam se onog klinca iz parka.
Nasmiješila sam se.
Ovo će biti dobra školska godina, pomislila sam.
***
Dakle, evo ga! Prvi post. Tomek, May, Daria, nadam se da ste zadovoljni. Očekujem primjedbe, pohvale, kritike, prijedloge, sve samo dok je iskreno :)
Nera